Sezona nam se bliži kraju, pa smo tako za naše članove za kraj sezone organizirali malo druženje. Dogovor je pao ove godine da to bude na Bundeku i vrijeme nas je super poslužilo.
Krenut ćemo od ranog jutra, gdje ćemo prije svega još jednom zahvaliti Barbari (Demijanovoj mami), što se ponudila i ustala ranom zorom da zauzme i čuva stol. Našla nam je odličan veliki stol blizu roštilja, sladoleda, parkinga, parka i vode 🙂 Oko 9 sati došli su trenerica i tajnica kluba da preuzmu čuvanje stola dok se ostatak tigrova ne skupi i da Barbara može otići po svoju djecu 🙂 Ubrzo nakon počeli su se skupljati tigrovi, Silvano i Kristina su došli među prvima. Dok smo čekali ostatak ekipe ubijali smo vrijeme redom odbojke, redom badmintona, kave i keksića 🙂 Oko 11h je počelo glavno skupljanje i polako paljenje vatre.
KAKO JE VIKTOR SPASIO…
Kada je došao dio ekipe s ugljenom, nešto malo drva, papirom i rešetkom krenuo je prvi pokušaj paljenja vatre.
Nije da nismo uspjeli upaliti vatru, ali je definitivno nismo uspjeli održati na životu hahahahahahah. Uz sav trud skupljanja grančica po Bundeku i mahanja Silvana da se vatra razbukta, prvi pokušaj paljenja vatre nije uspio (dokazali smo da piromani nećemo biti nikada hahahaha).
Tada u pravi tren u daljini smo ugledali Viktora, kao u filmovima hodao je prema nama između žene i mlađeg sina i osmijeh na našim licima je počeo rasti kada smo shvatili da stiže čovjek koji će sigurno spasiti situaciju 🙂 Tako je i bilo. Prvo mu je pao mrak na oči kad je vidio da ustvari više nemamo drva i da nema s čime upaliti vatru. Sjeo je u auto i otišao u dućan po drva. Za to vrijeme je naš super vrijedan Silvano otišao da mu čuva parkirno mjesto kad se vrati da se ima gdje sparkirati. Prošlo je otprilike 20-ak minuta, Silvano je i dalje stajao na suncu i pokušavao objasniti ljudima zašto je s biciklom parkiran i stoji na mjestu za aute, čak su ga pitali koliko ga se plaća za to da čuva mjesto hahahahha. Nakon 20 minuta javlja se Viktor i brižno pita da li mu Silvano čuva mjesto, na odgovor da ga čeka, Viktor kaže:” slobodno mu recite da se vrati, našao sam još bolje mjesto ovdje bliže nama” hahahahahahhahaha. Jadan Silvano uzalud je čuvao parking.
Sada dolazimo do dijela kada je Viktor spasio roštilj 🙂 Ne samo da je zapalio vatru, nego je i sve ispekao dok su se tigrovi družili, radili salate, igrali frizbijem i ostalo. Ovim putem još jednom veliko hvala Viktoru što je ustvari spasio situaciju da na tom druženju ne ostanemo gladni 🙂 Za uzvrat ćemo morati pomoći Viktoru oko košnje trave na Kupi 🙂
Kada smo već kod zahvala, veliko hvala mora ići naravno i Silvanu, koji se jako trudio i pomogao, bio je svuda i radio je sve što treba samo da pomogne i da sve prođe u redu. Dobio je nadimak “mali od bure” jer je toliko brzo i jako mahao nad vatrom da se ona počela širiti kao luda 🙂 Naravno njegov komentar na to je da je to sve od badmintona.
Dok se pekao roštilj, klinci su se igrali, odrasli su se družili, neki su se znojili kraj roštilja, a na kraju smo i jeli. Nakon klope došlo je ponovo vrijeme za neke igre, tako su mlađi igrali odbojku, frizbi, najmlađi su se igrali u parku i jahali ponije, a odrasli su se bacili na uno. Pričali smo, družili se i zabavljali, Leon je bio najhrabriji i bacio se u Bundek kako bi se osvježio. Cijeli dan je dodatno uljepšala vijest da je naša članica kluba Renata trudna i da naša velika obitelj postaje bogatija za još jednog člana 🙂
Sve u svemu bilo nam je odlično što možete vidjeti i u albumu slika na našoj facebook stranici. O ovom roštilju će se definitivno dugo pričati, odlično smo se zabavili, najuporniji su ostali do samoga kraja, razišli su se tek oko pola 9 navečer.
Hvala svima koji su došli i koji su ovaj dan učinili nezaboravnim, a onima koji nisu neka im bude žao. Nadamo da će tenam se priključiti na sljedećem druženju 🙂
