Badminton klub Tigar jučer je nastupio na trećem kolu regionalne lige koje se održavalo ovog puta u Novskoj. Početak natjecanja je dosta kasnio no to nije smetalo najmlađima da se odlično zabave i izbore svoje medalje. Od naših su igrali Matej u uzrastu do 15 godina i Dorijan u uzrastu do 9 godina. Krenuti ćemo od našeg mlađeg člana, Dorijana. Igrao je 4 meča i u svakom se lavovski borio s samim sobom i svojom tremom, ali i s protivnicima i nije se predao dok zadnja loptica nije pala na pod. Mnogi igrači i oni mlađi i oni stariji bi mogli naučiti od njega kako se nositi s porazima i kako se nikad ne treba predati nego igrati i boriti se do kraja. Iako nije pružio svoju najbolju igru zbog treme koju je osjećao, tek je krenuo u turnirske vode i bio je najmlađi član na turniru, osvojio je odlično drugo mjesto i srebrnu medalju! Bravo Dorijan!!!!
A sada je na redu Matej, od kuda da krenemo. Prvo ga moramo pohvaliti kako je ostvario ogroman napredak od zadnjeg turnira i igrački, a i s svojim ponašanjem na terenu i kontrolom svojih emocija za vrijeme mečeva. Imao je 4 poraza i dvije pobjede, no ovi porazi nisu bili obični. Pružio je odličan otpor ponajboljim igračima na turniru koju treniraju puno dulje i više nego Matej, a on je pokazao da se može igrati i malo im otežati pobjede. Za zadnjim mečom ćemo malo žaliti što ipak nije imao snage izvući i pobijediti, no za nas je on osvojio medalju s obzirom na napredak koji je pokazao. Definitivno nas je iznenadilo kada je aktualni prvak Hrvatske Vito, svime poznat po svojoj gesti s prošlog prvenstva, pitao Mateja ako bi igrao s njim parove na ovom istom turniru. Naravno to je za Mateja bila velika čast od svih igrača što je odabrao baš njega, Tako su dečki zaigrali parove, pobijedili u tri meča i osvojili zlato! Matej je na kraju otišao doma s zlatnom medaljom zasluženo s obzirom na to što nam je pokazao na turniru. Bravo Matej!! Samo tako nastavi!
Posebno se moramo zahvaliti roditeljima koji su se stvarno odlično suzdržavali za vrijeme turnira i pustili trenerici da odrađuje svoj posao. Dobro znamo koliko je njima teško kontrolirati emocije dok im djeca igraju, tako da su definitivno i oni zaslužili medalju! Hvala Robertu što nas je vozio do Novske i nazad!
Vidjeli smo greške, što moramo ispraviti i da još jako jako puno truda i rada treba uložiti! Naravno nama to nije problem, a naši klinci jedva čekaju nove treninge kako bi se poboljšali jer oni vole raditi.
